U posljednjih nekoliko godina specialty coffee industrija doživljava pravu malu revoluciju u procesiranju kave. Anaerobna fermentacija, carbonic maceration, fermentacije uz kontrolirane kulture kvasaca, thermal shock i različite eksperimentalne metode postale su dio svakodnevnog rječnika proizvođača, pržionica i ljubitelja specialty kave.
Među svim tim metodama posebno se istaknula co-fermentacija. Kave koje mirišu na mango, marakuju, jagodu, ananas, borovnicu ili čak tropske bombone sve češće pronalaze svoje mjesto na policama specialty pržionica. Neke od njih pružaju nevjerojatno zanimljivo organoleptičko iskustvo, druge ostavljaju dojam kao da pijemo voćni sok s blagim okusom kave I jasno nam je zašto kreira “wow” efekt kod krajnjih potrošača. Potrošači napokon osjete ono o čemu mi pričamo već desetljećima kaon pr arome jagode, jasmina, rajčice, začina I sl.
Ali postavimo si pitanje koliko je tog okusa rezultat stvarnog potencijala kave, a koliko rezultat onoga što joj je dodano tijekom procesiranja, i još važnije, znamo li dovoljno o sastojcima koji se koriste i njihovim kemijskim reakcijama tijekom kasnijeg prženja?

Što je zapravo co-fermentacija? U najjednostavnijem smislu, co-fermentacija podrazumijeva zajedničku fermentaciju kave i dodatnog supstrata. To može biti drugo voće, voćni sok, začini ili drugi organski materijal koji sudjeluje u procesu fermentacije. Za razliku od klasične fermentacije, gdje mikroorganizmi razgrađuju šećere prirodno prisutne u pulpi i sluzi ploda kave, kod co-fermentacije u proces se uvodi dodatni izvor šećera i drugih spojeva. Time se mijenja okruženje u kojem mikroorganizmi djeluju, a potencijalno i metaboliti koji nastaju tijekom fermentacije. Važno je razumjeti da postoje različiti pristupi. Jedan je kontrolirana fermentacija uz dodane kulture kvasaca ili bakterija, bez nužnog dodavanja vanjskih aroma. Drugi je fermentacija u kojoj se uz kavu dodaju voće, voćni sokovi, začini, melasa ili drugi izvori šećera. Upravo se taj drugi pristup najčešće nalazi u središtu rasprava o autentičnosti co-fermentiranih kava.
Voće, začini ili sirupi? Što se zapravo dodaje kavi?

Ovo je možda najvažniji dio cijele priče. Kada na pakiranju pročitamo da je kava co-fermentirana s ananasom, jagodom ili mangom, prirodno zamišljamo fermentacijski tank pun svježeg voća i zrelih plodova koji zajedno s kavom prolaze kroz kompleksan mikrobiološki proces. Takav način procesiranja zaista postoji. Međutim, industrijska praksa nije uvijek tako jednostavna a gleda se I cijena troška naravno. U procesiranju se mogu koristiti svježe voće i usitnjeni plodovi, voćni sokovi/koncentrati, voćne kaše i ekstrakti, melasa i drugi koncentrirani izvori šećera. šećerni sirupi i različite pripremljene mješavine ili kombinacije navedenih sastojaka s odabranim kulturama mikroorganizama.
Zašto je to važno? Zato što dodavanje cijelog ploda nije isto što i dodavanje koncentriranog voćnog pripravka ili šećernog sirupa. Svježe voće donosi vodu, vlakna, prirodne šećere, organske kiseline, aromatske spojeve i vlastitu mikrobiološku populaciju. Sirup, s druge strane, može predstavljati prvenstveno koncentrirani izvor šećera, uz znatno drukčiji kemijski sastav i mikrobiološki potencijal. Sirup može biti i prirodnog podrijetla, pa sama činjenica da je nešto sirup ne znači da je umjetno ili nekvalitetno. Ali znači da bismo trebali znati što je konkretno korišteno. Npr. Perfect Daily Grind u svojim člancima o co-fermentaciji i razlici između infused i co-fermented kava opisuje upravo takve postupke. U jednom od primjera proizvođač koristi matičnu kulturu mikroorganizama kojoj dodaje mješavinu voćnih sokova, voća i zaslađivača poput melase. Drugim riječima, nije uvijek riječ o tome da se u tank ubaci nekoliko svježih komada voća. To ne znači da većina proizvođača koristi sirupe umjesto voća. Za takvu tvrdnju trenutačno nemamo reprezentativne podatke o udjelima pojedinih metoda. Međutim, činjenica je da se koncentrirani izvori šećera i pripremljene mješavine pojavljuju u opisima stvarnih proizvodnih postupaka.
Zato smatramo da je vrijeme da kao industrija počnemo postavljati konkretnija pitanja poput što je točno dodano kavi? U kojem omjeru? U kojem obliku? Koliko dugo? I je li dodatak zaista sudjelovao u fermentaciji ili je prvenstveno služio za stvaranje intenzivnijeg aromatskog profila? Transparentnost, koju poštujemo, ne bi trebala biti opcionalna.
Postoji li razlika između co-fermentacije i infused coffee? U specialty coffee svijetu ovi se pojmovi često koriste kao da znače isto, iako postoje bitne razlike. Co-fermentacija podrazumijeva dodavanje drugih sastojaka tijekom fermentacijskog procesa. Njihovi šećeri i drugi spojevi mogu sudjelovati u metaboličkim procesima mikroorganizama. Infused coffee podrazumijeva dodavanje aromatskih sastojaka ili aroma radi postizanja određenog profila, često nakon fermentacije. Granica u praksi može biti nejasna, osobito kada proizvođači koriste različite kombinacije voćnih pripravaka, zaslađivača i mikrobioloških kultura. Zajednički zaključak tih rasprava jest da industriji nedostaju univerzalne definicije i jasnija pravila transparentnosti. Smatramo da potrošač ima pravo znati pije li kavu čiji je profil rezultat kontrolirane fermentacije, fermentacije uz dodatak voća ili kavu kojoj su naknadno dodane arome.
Nije problem u tome što netko želi proizvesti kavu koja ima izražen okus manga. Problem nastaje kada način na koji je taj okus postignut nije jasno komuniciran.
Što kaže znanost? Fermentacija zaista može poboljšati kavu
Bilo bi pogrešno zaključiti da je svako eksperimentiranje s fermentacijom loše. Naprotiv, znanstvena literatura pokazuje da kontrolirana fermentacija može značajno utjecati na kemijski i organoleptički profil kave. Istraživanje objavljeno 2024. godine, Refermentation with yeast and lactic acid bacteria isolates: A strategy to improve the flavor of green coffee beans, pokazalo je da kombinacija odabranih kvasaca i bakterija mliječne kiseline može promijeniti koncentracije organskih kiselina i hlapljivih spojeva u zelenoj kavi. Autori su identificirali promjene u spojevima poput estera, alkohola, aldehida, furana i pirazina. Uzorci s odabranim mikroorganizmima pokazali su i potencijal za poboljšanje senzoričkih karakteristika. To je izuzetno zanimljivo jer pokazuje da za stvaranje kompleksnijeg okusa nije nužno dodavati intenzivne vanjske arome. Dovoljno je razumjeti mikroorganizme, njihove metaboličke putove i uvjete u kojima djeluju. Dodatno, sustavni pregled i meta-analiza objavljeni 2025. godine u časopisu Trends in Food Science & Technology analizirali su 22 istraživanja s ukupno 236 usporedbi tretiranih i kontrolnih uzoraka. Rezultati su pokazali da su spontane fermentacije i fermentacije uz starter kulture u prosjeku povećavale organoleptičke rezultate za približno 0,6 do 1,4 boda, ovisno o uvjetima. To nam govori da fermentacija ima stvaran potencijal za poboljšanje kvalitete kave. Ali tu dolazimo do važne razlike: istraživanja fermentacije uz kontrolirane mikroorganizme nisu automatski dokaz da dodavanje voćnih sirupa daje iste rezultate ili iste učinke. Znanost nam potvrđuje vrijednost kontrolirane fermentacije, ali još uvijek imamo premalo kvalitetnih usporednih istraživanja koja bi izolirala učinak samog dodanog voća ili sirupa.
Ono o čemu se premalo govori: što se događa kada takva kava završi u bubnju pržionika?

Ovdje dolazimo do pitanja koje smatramo posebno važnim. Fermentacija nije kraj proizvodnog procesa. Nakon sušenja, zelena kava dolazi u pržionicu, gdje prolazi kroz temperature i kemijske reakcije koje u potpunosti mijenjaju njezin sastav. Tijekom prženja odvijaju se Maillardove reakcije, karamelizacija i pirolitički procesi. Upravo oni stvaraju velik dio kompleksnosti, slatkoće, boje i aroma koje povezujemo s prženom kavom. Međutim, istovremeno mogu nastajati i spojevi koji su s aspekta sigurnosti hrane nepoželjni, a među njima su akrilamidi, furan i njegovi derivati, 5-hidroksimetilfurfural (5-HMF), policiklički aromatski ugljikovodici (PAH) I drugi spojevi povezani s termičkom obradom hrane. O tome postoji ozbiljna znanstvena literatura.
Pregledni rad Thermal Contaminants in Coffee Induced by Roasting: A Review, objavljen 2023. godine, detaljno opisuje nastanak potencijalno štetnih spojeva tijekom prženja kave i njihove kemijske prekursore. Drugim riječima, prženje nije samo stvar razvoja arome. To je kompleksan kemijski proces koji zahtijeva razumijevanje sirovine i njezina sastava. Posebno zanimljivo istraživanje iz 2024. godine je rad Insights into acrylamide and furanic compounds in coffee with a focus on roasting methods and additives, objavljen u časopisu Food Research International, posebno je zanimljiv za ovu raspravu. Istraživači su ispitivali nastanak akrilamida i furanovih spojeva tijekom prženja kave, uključujući i uzorke tretirane različitim dodacima poput šećera i meda. Rezultati su pokazali nekoliko važnih stvari popšut da su uzorci tretirani šećerom i medom imali su više koncentracije 5-HMF-a u odnosu na kontrolne uzorke, uzorci tretirani medom pokazali su povećane koncentracije furana i alkilfurana, nije utvrđen jednako jasan trend za akrilamid, sporije prženje smanjilo je koncentracije akrilamida i 5-HMF-a u odnosu na brže prženje, ali nije istovremeno smanjilo sve ispitivane spojeve. Ovo je izuzetno važan nalaz zato što pokazuje da dodatni izvori šećera i određeni dodaci mogu promijeniti kemijske reakcije tijekom prženja i utjecati na nastanak termičkih kontaminanata. Naravno, moramo biti precizni I reći da se istraživanje bavilo kavom kojoj su dodani šećer, med i drugi sastojci prije prženja. Nije izravno testiralo sve vrste co-fermentirane kave niti je dokazalo da svaka kava fermentirana uz sirup sadrži povećane koncentracije tih spojeva, Ali postavlja vrlo relevantno pitanje. Ako tijekom procesiranja u kavu unosimo dodatne količine šećera ili drugih organskih spojeva, a zatim takvu sirovinu izlažemo visokim temperaturama, jesmo li dovoljno istražili što se događa tijekom prženja? Smatramo da je odgovor zasad – ne.
Zašto su šećerni sirupi posebno zanimljivi u ovoj raspravi?
Šećeri su važni prekursori brojnih kemijskih reakcija tijekom termičke obrade hrane. Saharoza, glukoza i fruktoza mogu sudjelovati u razgradnji šećera, stvaranju karbonilnih spojeva i različitim reakcijama koje se odvijaju tijekom prženja. Ovisno o sastavu sirovine, temperaturi, vremenu i drugim čimbenicima, mogu utjecati na nastanak spojeva poput 5-HMF-a i furana. Istraživanje Zhu i suradnika iz 2022. godine, Investigation of thermal contaminants in coffee beans induced by roasting: A kinetic modeling approach, pokazalo je da se koncentracije akrilamida i 5-HMF-a tijekom prženja istovremeno mogu povećavati i smanjivati, dok su koncentracije furana i metilfurana rasle tijekom ispitivanog procesa. To znači da se ne možemo osloniti na jednostavnu pretpostavku da će viša ili niža temperatura automatski rezultirati sigurnijom kavom. Kemija je puno kompleksnija. Posebno je važno razlikovati sirupe koji se koriste kao dio fermentacijskog medija od dodataka kojima se zelena kava izravno tretira prije prženja. Dio šećera tijekom fermentacije mikroorganizmi metaboliziraju, a dio se može razgraditi ili potrošiti na druge načine. Zato ne možemo pretpostaviti da će sva količina dodanog šećera završiti u zrnu. Ipak, bez analize ostatnih šećera, kemijskog sastava zelene kave i gotovog prženog proizvoda teško je procijeniti stvarni utjecaj pojedinog postupka.
Ne tvrdimo da su co-fermentirane kave otrovne. Tvrdimo da potencijalni nastanak neželjenih termičkih spojeva zaslužuje ozbiljnije istraživanje, osobito kada se koriste dodatni koncentrirani izvori šećera. To je razlika između senzacionalizma i odgovornog razgovora o sigurnosti hrane.
Je li problem u bubnju pržionika ili u onome što stavljamo u njega?
Pržionice često ulažu mnogo vremena u razvoj profila prženja, podešavanje temperature, airflowa, rate of risea i vremena razvoja, ali koliko se pritom razmišlja o specifičnom kemijskom sastavu pojedine zelene kave? Ako dvije kave dolaze iz iste regije, iste su sorte i sličnog su uzgoja, ali je jedna prošla klasičnu fermentaciju, a druga fermentaciju s dodatkom koncentriranog šećernog pripravka, ne možemo automatski pretpostaviti da će se jednako ponašati u bubnju. Njihov sastav može biti različit. A ako je sastav različit, moguće su i različite reakcije tijekom prženja. Zato je važno da pržionice ne promatraju co-fermentirane kave isključivo kroz senzorički potencijal već je potrebno znati informacije poput koji su sastojci korišteni tijekom fermentacije, jesu li korišteni svježi plodovi, sokovi, koncentrati ili sirupi, koja je bila količina dodanog materijala, jesu li korištene starter kulture i koje, koliko je trajala fermentacija, postoje li analize rezidualnih šećera i drugih relevantnih spojeva I postoje li podaci o sigurnosti gotovog proizvoda? U idealnom slučaju, istraživanja bi trebala usporediti iste partije kave prije i nakon različitih tretmana, a zatim analizirati i zelenu i prženu kavu. Tek tada bismo mogli govoriti o stvarnim razlikama u kemijskom sastavu i sigurnosti.
Pa jesu li co-fermentirane kave dobre ili loše?
Naše mišljenje je da sama co-fermentacija nije ni dobra ni loša. Ona je alat. Kao i svaka druga metoda procesiranja, može se koristiti za stvaranje kvalitetnijeg i kompleksnijeg proizvoda, ali i za proizvodnju kave čiji se senzorički profil prvenstveno temelji na vanjskim dodacima. Nemamo ništa protiv inovacija. Naprotiv, specialty coffee industrija ne bi bila ono što jest bez znatiželje, eksperimentiranja i proizvođača koji pomiču granice mogućeg. Ali postoji razlika između inovacije koja produbljuje naše razumijevanje kave i inovacije koja samo stvara intenzivniji okus kako bi privukla pažnju na tržištu. Ako proizvođač koristi kvalitetno voće, kontrolira mikrobiološki proces, razumije kemiju fermentacije i transparentno komunicira metodu, takav pristup može biti izuzetno zanimljiv. Ako se, međutim, koristi koncentrirani izvor šećera ili aromatski pripravak, a potrošaču se predstavi samo atraktivna priča o fermentaciji s egzotičnim voćem, smatramo da postoji problem transparentnosti. A ako uz sve to nemamo dovoljno podataka o ponašanju takve sirovine tijekom prženja, postoji i opravdan razlog za dodatna istraživanja.
Što bismo željeli vidjeti u budućnosti?
Smatramo da specialty coffee industrija treba napraviti nekoliko koraka naprijed. Prvo, potrebna nam je jasnija terminologija. Co-fermentacija, fermentacija uz starter kulture i infused coffee ne bi se trebale nekritički koristiti kao sinonimi. Drugo, potrebna nam je veća transparentnost. Kupac ne mora znati svaki detalj proizvodne recepture, ali mora imati pravo znati koji su sastojci korišteni i kakav je proces primijenjen. Treće, potrebno je više znanstvenih istraživanja koja će povezati fermentaciju i prženje. Posebno nas zanimaju istraživanja koja će usporediti klasično procesirane kave, kave fermentirane sa svježim voćem i kave fermentirane uz dodatak koncentriranih šećernih pripravaka. I naposljetku, potrebno je više odgovornosti svih sudionika u lancu proizvodnje. Jer specialty coffee ne bi trebao biti samo priča o tome koliko egzotično kava može mirisati ili koliko bodova može dobiti na cuppingu. Trebala bi biti priča o kvaliteti sirovine, znanju, transparentnosti, održivosti i sigurnosti proizvoda.
Na kraju dana, ne želimo da kava samo ima okus po mangu. Želimo znati kako je taj okus nastao, što smo sve dodali na putu do njega i što se s tom kavom događa kada završi u bubnju pržionika.
Jer prava inovacija nije samo stvoriti nešto novo, prava inovacija je razumjeti ono što smo stvorili.
Izvori i literatura
- Perfect Daily Grind (2020.) – Fermenting Coffee With Fruit: A New Trend.
https://perfectdailygrind.com/2020/09/fermenting-coffee-with-fruit-a-new-trend-fruit-fermentation/ - Perfect Daily Grind (2023.) – Infused vs. co-fermented coffee: Is there a difference?
https://perfectdailygrind.com/2023/11/infused-co-fermented-coffee-differences/ - Perfect Daily Grind (2024.) – Should we treat infused and co-fermented coffees differently?
https://perfectdailygrind.com/2024/10/why-infused-co-fermented-coffees-are-different/ - Bressani et al. / istraživanja fermentacije kave uz starter kulture, kao i: Refermentation with yeast and lactic acid bacteria isolates: A strategy to improve the flavor of green coffee beans (2024.)
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39007339/ - Soares et al. (2025.) – Unraveling the impact of coffee fermentation: Interactions among processing variables and their effects on sensory quality. Trends in Food Science & Technology. DOI: 10.1016/j.tifs.2025.105151.
- da Costa et al. (2023.) – Thermal Contaminants in Coffee Induced by Roasting: A Review.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10138461/ - Kung et al. (2024.) – Insights into acrylamide and furanic compounds in coffee with a focus on roasting methods and additives. Food Research International, 192, 114800. DOI: 10.1016/j.foodres.2024.114800.
- Zhu et al. (2022.) – Investigation of thermal contaminants in coffee beans induced by roasting: A kinetic modeling approach. Food Chemistry, 378, 132063.
- Schouten et al. (2021.) – Acrylamide formation and antioxidant activity in coffee during roasting – A systematic study. Food Chemistry, 343, 128514.



